Opštepoznato je da Venecuela ima ogromne količine nafte. Shodno tome, ima i veliki broj uzastopnih pobednica na konkursima za mis sveta u lepoti; kažemo „shodno nafti“, jer su i druge žene Kariba, kao npr. Kolumbijke, jednako zanosne lepotice. I poznato je, opet, da se zahvaljujući takvom bogatstvu, i doskorašnjem predsedniku Venecuele moglo da bitno odudara od protokolarnog političara. Drsko je Ugo Ćaves zamislio da to bogatsvo za promenu usmeri na narod, njegovo zdravlje i njegovo obrazovanje. Naravno, prvo je namirio sebe, ta i on je odista iz naroda, narodski čovek koji je, kao vojno lice, čak i vojsku ipak pridobio za stvar dotle potlačenih. Vojska je za vreme Ćavesovog predsednikovanja branila sirotinju i – opet, naravno – samog predsednika. Jer, njega su sve vreme tih njegovih smelih poduhvata i nekonvencionalnih poteza i izjava vrlo ćiftinski podrivali predstavnici tzv. slobodnog sveta koji su, u vidu trgovaca osnovnim potrepštinama, još više doprineli tome da u Venecueli godinama nije bilo ni toalet-papira na rafovima prodavnica, jer je i taj artikal sistematki sklanjan sa tržišta kako bi Ćavesu crkla krava. Pri tom, narod je sred sna o pravednijem društvu – donekle i na tragu velikog slobodara Latinske Amerike, Venecuelanca Simona Bolivara o kome je i Ivo Andrić pisao – još jednom ispao sveukupna ovčica za šišanje.
Latinska Amerika se okreće Paji Patku, ako je suditi na osnovu ishoda najnovijih izbora u Argentini. Odlazi Kristina Fernandes de Kiršner, kojoj su kod kuće prigovarali i zbog silnih silikona na usnama dok je najmudrije progovovarala u sedištu OUN-a, a Dilma Rusef iz Brazila ne stoji najčvršće nakon poraza čak i fudbalu, i to kao domaćin. Zove li se to zakonom akcije i reakcije, ili naprosto klatnom iznutra? Do odgovora koji među stručnjacima neće biti jedinstven ostaje nam poezija na sve strane, pa i u Venecueli.
Znamo, dakle, da je Venecuela dodatno rastrzana, čak i između sebe, upravo zbog svog golemog bogatstva. Široj javnosti je, međutim, manje poznato da je književni pojam „magijski realizam“, koji se upravo vezuje za viziju jedne nesputane stvarnosti, i koji prvenstveno označava mogućnost samoniklog doprinosa pomenute književnosti umeću snivanja, zapravo prvi upotrebio Veneceulanac Arturo Uslar Pjetri, kad je govoreći o pripoveci 1948. zapisao da je za nju bitno da čovek sagleda kao tajnu okruženu realnim podacima. „Pesničko odgonetanje ili pesničko poricanje stvarnosti: ono što bi se u nedostatku druge reči moglo nazvati magijskim realizmom.“
Sam taj pojam, “magijski realizam”, preuzet je inače iz slikarstva; tačnije, Uslar Pjetri ga je preuzeo iz jedne studije o likovnoj umetnosti u Evropi dvadesetih godina, i to na nemačkom. Poezija je tada, kao i dotle, u Venecueli pretežno putovala pešice u odnosu na prozu. Autostopom počinje da putuje tek od pojave Huana Sanćesa Pelaesa (1922 – 2003).
Pelaes se smatra začetnikom savremene venecuelanske poezije, i već svojom prvom knjigom pod naslovom Elena i elementi, zavređuje niz priznanja i počasti, bez kojih bi svejedno predstavljao repernu tačku hispanoameričke lirike, u ovom slučaju tesno povezane sa nadrealističkim rešenjima i iskoracima u umetnosti uopšte.
Svakako bi u sklopu letimičnog pogleda na nama uglavnom nepoznatu venecuelansku poezije uputno bilo pomenuti i imena Rafaela Kadenasa, koji u jednoj pesmi o ženi kaže kako je misija ljubavnika ga gori izvan puta, ili, iz sasvim ovog doba, Marije Antonijete Flores, koja ne samo da peva o ženi, ljubavi, bolu i bolesti tela i sveta, nego je zapravo i sama žena. Ali za ovu priliku čitaocima ovog pregleda, koji nikako ne bi da preraste u telefonski imenik, biće jednostavno predočeni stihovi jednog od najosebujnijih venecuelanskih pesnika, u svakom slučaju i više nego bujan, čije je ime Viktor Valera Mora (1935 – 1984). Valera Mora je zapravo najbolji predstavnik onog razdoblja nadanja oko čuvene ’68 diljem Zemljinog šara, nakon čega su mnogi drugi počeli da žive od zanosa i majica sa Čeovim likom; ne i za zanos. Reč Valere More nastavila je i bez nadoknade da zanosi:
ČISTI ZANAT
Kako hoda žena koja je upravo vodila ljubav?
Na šta misli žena koja je upravo vodila ljubav?
Kako vidi lice drugih i kako drugi vide njeno lice? Koje je boje koža žene koja je upravo vodila ljubav?
Na koji način sedi žena koja je tek vodila ljubav?
Pozdraviće prijatelje
Misliće da u drugim zemljama pada sneg
Zapaliće i popušiće cigaretu
Naga, u kupatilu će okrenuti slavinu
hladne ili tople vode
Možda i jedne i druge
Kako kleči žena koja je upravo vodila ljubav?
Sanjaće da je sreća putovanje brodom
Vratiće se detinjstvu ili dalje od njega
Reke će preći, i brda, i doline, i domaće noći
I sa suncem na očima će spavati
Osvanuće tužna, vesela, vrtoglava
A lepo telo žene
ne bi ni pitomo, ni prijemčivo, ni pametno.
Silvija Monros Stojaković